Danas Gorica, za tjedan dana Hajduk, za Modre predstoji – odrađivanje posla. Glavni trofej je u “vitrini”, na kraju treba čestitati isključivo – njemu. Jer ne postoji figura u hrvatskom nogometu s većom karizmom od Zvonimira Bobana. Teško da će i postojati. Kada kažete kapetan on je prva osoba koja vam padne napamet. Čak i brojnim generacijama koji su rođeni poslije njegove karijere. Zvonimir Boban je ime i prezime koje dovoljno govori. Upravo je on možda napravio i najveći potez…
Njegova karijera je impresivna pa nećemo pretjerati ako kažemo da se s takvom karijerom mogu pohvaliti samo Luka Modrić i Ivan Rakitić. Nakon karijere Boban će raditi razne privatne poslove, ali značaj iskorak u nogometnom svijetu napravit će radom u UEFA-i i FIFA-i. Rad kakav ga je čekao u Dinamu radio je zapravo samo u Milanu i to samo devet mjeseci.
Tada je u Milan došli novi vlasnici, a Boban i njegov legendarni suigrač Paolo Maldini krojili sportsku politiku. Doveli su nekoliko ključnih igrača koji su dvije godine kasnije uzeti titulu kao i Piolija na klupu. Međutim, Boban se posvađao s vlasnicima jer mu je smetalo što su se petljali u posao za koji je Boban bio zadužen. U Dinamu nije bilo tih problema.
“Zvone je Dinamo, Dinamo je Zvone”
U Dinamu Boban ima apsolutnu vlast iako, ponavljam, ni on nije imao previše iskustava u tom poslu, no navijači su mu vjerovali jer kao da je cijeli život bilo određeno da on bude taj, odabrani. Kako je i sam rekao, jednostavno je njemu i Dinamu suđeno. Od 13. godine otkad zna za sebe Dinamo je njegova svetinja. I odličan posao je napravio već prve sezone…
Na predstavljanju Velimir Zajec jednostavno je rekao: “Zvone je Dinamo, Dinamo je Zvone.” Boban gdje god da je bio nikada nije skrivao svoju emociju prema klubu. Na ramenu ima istetovirano dinamo “d”, a po centru grada se šeće u odjeći iz Dinamove trgovine. Boban je simbol otpora među navijačima.
Dinamo je u Jugoslaviji bio klub s izrazito nastrojenim osjećajima hrvatske samostalnosti, a onda se dogodio 13. svibanj 1990. Bobanov skok na milicajca postao je simbol otpora velikosrpskim idejama u Jugoslaviji. Tom obranom zauvijek je kupio navijače, a kada je otišao 1991. svi su znali da se jednom mora vratiti.
S Mamićem nije mogao
Zapisano je negdje među zvijezdama da se mora vratiti. Nije htio kada je Zdravko Mamić bio u klubu i bio je veliki njegov protivnik. Iako je Mamić govorio da bi za Bobana postavio crveni tepih samo da takva veličina dođu u klub, ali Boban nije htio. Došao je sada, kada Dinamo treba povijesnu rekonstrukciju.
Baš zato dodatno je kupio navijače iako ih ne treba ni kupovati. Boban je iskren i to je ključ svega. Kako su i sami rekli mi smo ga htjeli pa ako i bude loše radio mi smo krivi i mi snosimo odgovornost, no navijači Dinama ne žele ni pomisliti na loš scenariji. Boban je u očima navijača sve ono što žele.
On je “crni Jack” iz legendarnih Smogovaca. Fakin, ali gospodin prije svega. “Gospon Fulir” čovjek koji je vidio svijeta i radio ozbiljne poslove, ali svejedno u sebi zadržao dozu ulice u kojoj je odrastao. Jednom je i sam rekao prilikom odgovaranju Zdravku Mamiću: “Odrastao sam na imotskom kamenu i zagrebačkom asfaltu, uglavnom na ulici i žao mi je što me jedan pravi uličar smatra čovjekom bez hrabrosti i spletkarošem.”
Navijači su ga pozdravili
Krenula je era Zvonimira Bobana, prva godina je iza njega. Era koju su navijači čekali još od njegovog odlaska s Maksimira. Kakva će biti i hoće li mit i legenda o Bobanu postati još veći, a to bi samo značilo da će raditi vrhunski posao na nama je da gledamo. Zvonimir Boban vratio se u hrvatski nogomet, u njegov Dinamo i to je velika stvar.
Naslov je tu, slijedi ljetno slagivanje momčadi, a i na njemu je sad pritisak manji. Dokazao se na Maksimiru u novoj, možda i težoj ulozi. Najtežoj. A bilo ih je podosta…
Objava Zvone Boban opalio o Mamiću da ga se čulo do katedrale: Pazite kako ga je nazvao pojavila se prvi puta na Zagreb.info.
Pročitajte više na Zagreb.info
