Zagrepčanin sa strane zaradi 2800 eura mjesečno: ‘Nemam previše brige, a novac redovit’

Pronaći stan za najam u Zagrebu po razumnoj cijeni već je neko vrijeme postalo gotovo nemoguće. Cijene višestruko premašuju mogućnosti najmoprimaca, pa se ni garsonijera u širem centru grada više ne može pronaći ispod 500-550 eura po mjesecu. Prosječna obitelj s djecom s dvije si plaće teško može priuštiti stanarinu, a kamoli s jednom.

Tako visoke najamnine postaju stoga često veći trošak nego mjesečna rata stambenog kredita, čime i podstanarstvo za dio Zagrepčana postaje besmisleno. No, u potrebi za smještajem brojni su studenti ili zaposleni samci koji si ne mogu priuštiti vlastitu nekretninu. I oni se sve češće odlučuju za zajedničko stanovanje, odnosno cimera, jer samostalno teško mogu plaćati najamninu. Jedan od većih razloga za toliku inflaciju je što je velik broj stanova i kuća postao namijenjen smještaju radnika.

“Takvi oglasi čine 90 posto onih nekretnina koje imamo u ponudi za najam“, rekli su nam u jednoj agenciji za nekretnine. Sve je počelo prije nekoliko godina snažnim priljevom stranih radnika u Zagreb, čiji se broj sada procjenjuje u tisućama. Promućurniji vlasnici nekretnina odmah su prepoznali priliku za brzu i laku zaradu. Tako se od jednog stana umjesto 600-700 eura uz male preinake lako može “uzeti” i do 1400, a kod kuća ta se zarada strelovito penje.

@malakamilica Usage of Word “Ništa” in Croatian #croatia #fyp #learncroatian #croatianlanguage #hrvatski ♬ original sound – MalaKamilica

Podsjeća na hostel

U oglasniku smo tako pronašli i primjer pravog malog “polu-hostela”, kuće u Dubravi koja “pruža ugodan život” za čak 60 osoba. Radi se o kući na tri etaže koju je vlasnik uredio tako da svaka etaža ima po dvadeset ležajeva te osnovnu infrastrukturu, zajedničku kuhinju i kupaonicu s više tuševa. Iako se vidi da je riječ o raskošnoj vili, unutarnje uređenje otkriva da je vlasnik uložio u to da smjesti što više osoba, odnosno maksimalno iskoristi prostor, pa sve pomalo podsjeća na domski smještaj ili hostel.

Vlasnici nekretnina, naime, više ne iznajmljuju stanove nego “ležajeve”; u jednu nekretninu smjesti se više osoba, a “po glavi” najamnina iznosi oko 200 eura, iako smo naišli i na primjere od 250 eura. Najviše se radi o kućama i stanovima na istoku Zagreba, od Dubrave do Sesvete, nešto ih je na Trešnjevci-Jug, te zapadnije sve do Jastrebarskog.

Većina najmodavaca na tu temu ne voli razgovarati s novinarima. Jedan nam je ipak pristao objasniti model po kojem mjesečno zaradi 2800 eura iznajmljivanjem svoje kuće. Kaže kako se radi o naslijeđenoj nekretnini na Volovčici koja mu do prije nekoliko godina nije služila ničemu, a nije ju htio prodati.

Garancija sigurnosti

“Na preporuku prijatelja krenuo sam u posao sa stranim radnicima i prezadovoljan sam. U kući imam 7 kreveta na kat u dvije prostorije, to je 14 osoba po 200 eura. Dakle, 2800 eura mi daju za najam, plus režije, no one nisu toliko visoke koliko bi čovjek očekivao. Riječ je o strancima koji si eventualno nešto skuhaju i operu rublje, a često rade i po 12 sati tako da kući dolaze samo prespavati”, kaže naš sugovornik.

Dodaje kako kuću nikada ne iznajmljuje pojedinačno, već isključivo tvrtkama. “To mi je garancija sigurnosti. Doduše, nakon svake grupe, a do sada sam promijenio dvije, bilo je potrebno novo ulaganje. Radi se o namještaju kojeg kupim u Ikei, jeftin je, ali se lako i ošteti. Zato sam uzeo metalne krevete, ali uvijek ima neke štete. Najveći su problem začini s kojima kuhaju. Oni su izuzetno snažni i uvuku se u zidove“, kaže nam vlasnik kuće.

Ističe kako je tvrtka s kojom trenutno posluje angažirala čak i vlastitu čistačicu koja jednom tjedno radi “generalku”, a stanari odgovaraju izravno tvrtki koja njih tereti za bilo kakvo oštećenje te taj iznos daje vlasniku. Isto je i s režijama koje izravno plaća tvrtka. “Kako su oni to regulirali s radnicima ne znam, meni je jedino bitno da je sve na vrijeme plaćeno”, kaže. To je postigao ugovorom o najmu kojeg je ovjerio kod javnog bilježnika, a na ugovoreni iznos uredno plaća i porez. Time je, kaže, dao i punomoć tvrtki da radnicima prijavljuje prebivalište za radnike koji tamo žive.

Stanje se mijenja

“Sve u svemu, ja sam zadovoljan jer nemam previše brige oko toga, a mjesečni je prihod redovit”, ispričao nam je Zagrepčanin. No, agenti za nekretnine otkrivaju nam kako je to tržište postalo prezasićeno te se primjećuje trend pada cijena, a praznih kuća sve je više.

“Prije nekoliko godina sve više vlasnika nekretnina, pretežito kuća, krenulo je s ovakvom vrstom iznajmljivanja za smještaj radnika. Činjenica je da je zbog toga pao broj priuštivih nekretnina za obitelji ili samce. Ljudi su uložili novac u novi namještaj i prilagodili stanove ili kuće za smještaj većeg broja radnika računajući da im to donosi bolju zaradu”, rekao nam je Drago Palić iz agencije Dogma nekretnine.

No, po njegovim spoznajama “s terena”, stanje se rapidno mijenja. Ponuda je počela premašivati potražnju, a potražnja padati. Naime, kaže Palić, strani radnici koji rade u Hrvatskoj su već negdje smješteni, a država više ne izdaje toliko radnih dozvola kao nekada. Time je i priljev stranih radnika drastično pao.

Nekretnine zjape prazne

“Nekima je to problem jer su investirali u kuće i opremili ih tako da u njima ne mogu živjeti obitelji nego isključivo više osoba. Radi se uglavnom o kućama na periferiji koje su opremljene zajedničkim spavaonicama i kupaonicama. Postoje primjeri gdje su ljudi u uređenje uložili ozbiljan novac, vjerujući da će im se brzo vratiti, a sada im te nekretnine zjape prazne”, ističe Palić.

Dodaje kako, barem kada je njegova agencija u pitanju, ne zaprimaju zainteresirane pojedince. Takva je praksa i sa drugim agencijama, pa radnik rijetko sam traži i nađe smještaj. Ugovori se u pravilu sklapaju između tvrtke koja smješta zaposlenike i vlasnika nekretnine, te se obvezno ovjerava kod javnog bilježnika. “Na taj je način vlasnik siguran da će mu najamnina biti plaćena, a u slučaju bilo kakvih problema, neplaćenih režija ili najamnina, zna koga može ovršiti, što nije tako sigurno kada se ugovor sklapa s pojedincem”, ističe Palić.

Napominje kako se vidi trend zaokreta na tržištu, jer vlasnici nekretnina koji ne mogu ostvariti početnu ambiciju, a svjesni da im prazna nekretnina samo donosi gubitak, mijenjaju “poslovni model”. Tako se tržište, doduše i dalje presporo, vraća tradicionalnim najmoprimcima, poput studenata, zaposlenih samaca ili obitelji. Pritom je obiteljima s djecom i dalje najčešće pronaći smještaj, kao i onima s kućnim ljubimcima, a kronično je prisutan nedostatak manjih stanova na tržištu.

Zakonska ograničenja

“Ono što se već sada vidi je da padaju i cijene zajedničkog smještaja koje su znale ići i do 250 eura po osobi, a sada imamo primjere gdje se smještaj za radnike kreće i od 150 eura po osobi naviše, dok je prosjek od 180 do 200. Za one koji su na vrijeme tako iznajmili svoje nekretnine to je stabilan izvor mjesečnih prihoda iako treba biti svjestan da je nakon svakog dužeg najma, dakle više od godinu-dvije, potrebna manja renovacija objekta jer štete su neizbježne kada u kući živi više ljudi”, ističe Palić.

Doznajemo i kako su stanovi u kojima je smješteno više osoba rijetkost. Ako se i pojave, u pravilu se radi o stanu unutar jedne obiteljske kuće. Stanovi u višestambenim zgradama nisu česta pojava u ponudi za radnike. Razlog su zakonska ograničenja koja su nedavno uvedena, a po kojima za takav oblik “djelatnosti” vlasnik nekretnine mora ishoditi suglasnost većine stanara, što u stambenim zgradama s mnogo ljudi predstavlja problem.

Ako se i pronađu, takvi stanovi u pravilu mogu primiti četvero do petero ljudi, odnosno “daju” prihod od do 1000 eura mjesečno. Kada se uzme u obzir rizik od štete i problema sa susjedima, kao i činjenica da mnogi još ne gledaju naročito blagonaklono na pridošlice u Zagrebu, vlasnici takve stanove radije iznajme “tradicionalnim” podstanarima, doznajemo.

Objava Zagrepčanin sa strane zaradi 2800 eura mjesečno: ‘Nemam previše brige, a novac redovit’ pojavila se prvi puta na Zagreb.info.

Pročitajte više na Zagreb.info