Scena koju je opisao putopisac Hrvoje Ivančić ranije ovog tjedna na Facebooku itekako brine. Iako je opisao pad dječaka s bicikla koji je na kraju dobro prošao, slomio je tek jedan prst na ruci, reakcija okolnih prolaznika nagnala ga je na razmišljanje o empatiji, bešćutnosti i sebičnosti građana u velegradovima.
Naime, dječaka su pri padu s bicikla uglavnom – ignorirali. Neki u komentarima pišu da je još dobro da dječaka nisu opljačkali dok je uplakan ležao na podu pored svog bicikla. Zanimljivo priča se proširila ne samo Facebookom, već i Redditom, gdje se nižu primjeri, kritike i ostala iskustva sa zagrebačkih ulica. Premda je presimizam itekako prisutan, nisu svi mišljenja da je za situacija bezazlena.
“Događa se i događati će se i više. Prošlo ljeto za jedan od onih paklenih dana čekam zeleno za pješake i deda pokraj mene samo padne kao pokošen. Pokušao je zakoračiti i samo je pao, ravan kako je i stajao. Sreća u nesreći je da imam malu prvu pomoć u torbi jer nemam na poslu pa sam mogao dedi barem krv sa nosa obrisati i “zatvoriti” čelo. U međuvremenu nas je zaobišlo pa rekao bih desetak ljudi”, piše jedna čitateljica i dodaje:
Pad s bicikla (prenijeto s fejsa Hrvoja Ivančića, danas)
byu/Anketskraft inpromet
‘Ovo mi je grozno’
“Jedna teta je još stala pa smo maknuli dedu na stranu, teta je zvala hitnu i čekali smo s njime. Na sreću pa nije ‘ozbiljnije’. I uz sve primjere koje sam pročitao u ostatku komentara mi se i dalje zamaramo ‘tko je čiji’ i tko će u vojsku a prvome do sebe ne pomažemo”, zaključila je.
Na Redditu se ispod prenesene Ivančićeve objave skupilo puno iskustava i stavova. Primjerice, jedna čitateljica smatra da ovakvog ponašanja na zapadu – nema. “Ovo mi je grozno i pomalo tužno za čuti. Ali me ne čudi i ne iznenađuje nimalo. iz iskustva znam da se to ne dešava u zapadnim zemljama, čak u onima gdje horde ljudi juri s jednog kraja multi milijunskog grada na drugi na posao, više njih bi stalo i pružilo pomoć. Žalosno mi je ovo jako”.
Svkako jedna od gorih priča bešćutnosti stiže iz Dalmacije. “Ja nikad neću zaboraviti intervju sa slijepim dječakom negdje u Dalmaciji. Dijete je reklo da mu je najgore kad mu se ljudi sapliću o štap, a netko mu je tako čak i razbio štap. I još je to bilo prije valjda 15 godina kad su ljudi nešto manje blejali u mobitele i imali nešto manje nabijene slušalice u ušesa”, otkrila je čitateljica.
‘Pitala me sto puta treba li zvati hitnu’
Sreća, nisu sva iskustva negativna. Ima i dobrih ljudi a ovaj primjer do i dokazuje. “Ovom prilikom bih se zahvalio jednoj mladoj neznanoj dami koja mi je pomogla kad sam prošle godine pao s bicikla, tako sam tresnuo da sam se sav u glavi taj tren pogubio, rasule mi se stvari iz ruksaka, ključevi i sve. Nisam ni vidio dobro koliko mi je vid bio zamućen.
Pomogla mi je skupiti stvari, pitala me ‘sto’ puta jel treba hitnu zvat i kako može pomoći, nije otišla dok se nije uvjerila da sam oke. Srećom nisam ništa slomio, ali sam zbog priličnih bolova u prsnom košu kasnije otišao na hitnu, preko mjesec dana me bolilo. Sad u retrospektivi shvaćam da sam mogao mnogo gore proći”, stoji u jednom od rijetkih komentara koji su imali pozitivno iskustvo za podijeliti sa zajednicom.
Objava Zagrepčane pogađaju reakcije slučajnih prolaznika: ‘Pao je pored mene kao pokošen’ pojavila se prvi puta na Zagreb.info.
Pročitajte više na Zagreb.info
