Ranokršćanska svetica koja je živjela u 3. ili 4. stoljeću zaštitnica je rudara, ratara, talioničara i topnika, a njezin se zagovor često traži za dobru i blaženu smrt. Liturgijski se svetu Barbaru časti 4. prosinca, a djeca i odrasli u Podsljemenu na poseban su način obilježili svetkovinu.
O tome je za portal govorio jedan tamošnji “starosjedioc”, gospodin Vid, koji je odrastao u Šestinama. “Mi smo se kao deca okupili, muški dečeci, rano ujutro. Vani je još kmica bila. Po običaju, na svetu Barbaru prvi u hižu mora dojti muški, pa curice nisu išle”, pojasnio je on te dodao kako je običaj sličan u Gračanima i Remetama, te vjeruje da su male razlike u samoj pjesmici koju su recitirali.
“U zoru, po mraku, odmah rano ujutro, budilo se ljude, išlo se k njima doma i kucalo. Nisu oni spali, jer čekali su da bumo mi došli, ali tak je to kao predstava izgledalo. Kad bi nam otvorili, išla je recitacija”, dodao je Vid.
‘Jedan beli dinar si dobil’
Daj Vam Bog puričov, teličov, pune lajte vina, pune ambare žitka, a najviše Božjega mira i blagoslova, da bi si vaše čućice tak trde sedele kak si bume mi sad seli”, stihovi su koje bi rekli domaćinu. “I onda se baciš na rit, čim jače možeš. Nismo baš išli od kuće do kuće, više ovak familiji i kumovini. Znam da sam obavezno moral uvijek baki i dedi, jer oni bi se nasrdili da nisam došel”, istaknuo je,
“Jedan beli dinar si dobil, možda je bilo to za Coca-Colu”, prisjetio se. Ovaj običaj napustio se u kasnijim godinama, te, kaže on, više mu nitko ne dolazi na vrata zorom. “Nisam ja tome ni svoju decu učil. Denes vjerojatno ljudi ne bi ni znali kaj ih je snašlo, da im netko pozvoni prije zornice i krene recitirati”, zaključio je.
Objava Zaboravljeni običaj za svetu Barbaru: ‘Denes ljudi ne bi ni znali kaj ih je snašlo’ pojavila se prvi puta na Zagreb.info.
Pročitajte više na Zagreb.info
