MiniDisc (MD) bio je digitalni magneto-optički format za pohranu zvuka, koji je 1992. godine predstavio Sony. U vremenu dominacije CD-ova i audiokazeta, MiniDisc je nudio kompaktan, robustan i višekratno upisiv format, s ciljem da spoji kvalitetu digitalnog zapisa s praktičnošću kasete. Iako nikada nije postigao globalni komercijalni uspjeh, MiniDisc je ostao zapažen kao format koji je tehnički bio ispred svog vremena, osobito u Japanu i među audio entuzijastima.
Fizički, Sony MiniDisc je izgledao poput male kvadratne diskete, veličine 7 centimetara, smještene u čvrsto plastično kućište koje ga je štitilo od ogrebotina i prašine. Unutar kućišta nalazio se magneto-optički disk na koji se zvuk zapisivao digitalno. Originalni kapacitet bio je 74 minute zvuka, kasnije proširen na 80 minuta. Uvođenjem tehnologije Hi-MD 2004. godine, kapacitet je povećan na 1 GB, čime se omogućilo spremanje ne samo zvuka, već i raznih datoteka.
Jedna od ključnih prednosti MiniDisca bila je mogućnost snimanja i presnimavanja bez gubitka kvalitete. A to je 90. godina 20. stoljeća bila rijetkost izvan studijskog okruženja. Uz to, imao je mogućnosti uređivanja – poput brisanja, premještanja i dijeljenja zapisa – izravno na uređaju, što je bilo revolucionarno u odnosu na tadašnje kasete i CD-ove. A zahvaljujući ATRAC kompresijskom kodeku (Adaptive Transform Acoustic Coding), zvuk je, iako komprimiran, bio visoke kvalitete.
Sony je razvijao široku paletu uređaja za MiniDisc
Ovaj japanska tehnološka tvrtka je proizvodila od prijenosnih playera i diktafona, preko kućnih i automobilskih uređaja, do profesionalne opreme za novinare i glazbenike. MD je brzo stekao popularnost u Japanu, gdje su prijenosnost, dugotrajnost baterije i otpornost na udarce bili posebno cijenjeni. U Europi i SAD-u, međutim, nikada nije u potpunosti zamijenio CD. Dijelom zbog visoke cijene uređaja i medija, ali i zbog sve veće popularnosti MP3 formata krajem 1990-ih.
Sony MiniDisc je posebno omiljen bio među glazbenicima i DJ-ima, koji su ga koristili za terensko snimanje i pripremu setova. Radio novinari su također cijenili mogućnost brzog snimanja i pouzdanost uređaja u raznim uvjetima. Nažalost, s pojavom USB stickova, flash memorije i sveprisutnog digitalnog streaminga, MiniDisc je postupno gubio na važnosti. I tako je proizvodnja MD uređaja prestala 2013. godine, čime je završila službena era MiniDisca.
No unatoč tome, format i dalje ima vjernu bazu obožavatelja i kolekcionara koji cijene njegov dizajn, kvalitetu zvuka i retro šarm. Tako danas MiniDisc predstavlja zanimljiv dio povijesti prijenosne glazbe. Naime, on je simbol jednog razdoblja kada su tehničke inovacije bile u stalnom nadmetanju s navikama korisnika. MiniDisc možda nije osvojio svijet, ali ostaje kao podsjetnik na doba u kojem su inženjeri gurali granice onoga što je bilo moguće. Ponekad i nekoliko koraka ispred tržišta. Više o ovoj tehnologiji zapisa podataka možete doznati na Wikipediji.
VIDEO | Sony MiniDisc: The (not) forgotten audio format that (never) failed
Pročitajte više na Zgportal.com
