Spomendan svetog Nikole djeci je jedan od omiljenih dana u godini. Nekoć su, baš kao i danas, uzbuđeni odlazili na počinak, nakon što su savršeno ulaštene čizmice ostavljali kod prozora. Dobroj djeci sveti Nikola nosi neki slatkiš i voće, a uz njega putuje Krampus, koji djeci koja nisu bila tako dobra te godine, ostavlja šibu.
Običaj darivanja djece za Nikolinje u Zagrebu se pojavio drugom polovicom 19. stoljeća, a održao se do danas. S vremenom je ponuda poklona za malene Zagrepčane postajala sve bogatija, a trgovci su se služili brojnim trikovima kako bi privukli kupce. Knjižari su nudili slikovnice i dječje knjige, a ističe je jedan oglas, objavljen u Obzoru 30. studenog 1904.
“Mnogo se nudi, a malo je prikladnih predmeta, koji bi uz to bili korisni. Zato neka svaki otac i majka posegnu za dobrom knjigom”, pisalo je. Uz knjige, u bogatoj ponudi bile su i brojne igračke, poput lutaka, konjića, olovnih vojnika, ali i mehaničkih igračaka s mehanizmom za navijanje. Neki su nudili odjevne predmete, ali najglasniji su bili slastičari.
‘U izlogu aranžiranom kao pakao’
Oni su uz raznolik izbor bombonijela izrađivali slatkiše u obliku svetog Nikole i Krampusa. Darovi su se mogli kupiti i na Nikolinjskom sajmu koji se održavao na Jelačićevu trgu. Tamo su izlagane razne sitnice, a isticali su se štandovi na kojima su se prodavali svežnjići šiba, obojanih u zlatnu boju i omotanih crvenim krep papirom.
Jedan je trgovac otišao korak dalje, kako bi privukao kupce uoči Nikolinja. Ukrašavanjem izloga dospio je u novine, koji su rad Martina Kotzbeka u Ilici nasuprot Medulićeve opisali ovako. “Već nekoliko dana nalazi se, u izlogu, aranžiranom kao pakao pravi pravcati ‘krampus’ sa šibom, rogovima, košem, lancem i dugim, dugim jezikom. Sve to ima taj ‘krampus’, koji se usto i miče kao živ. Jeli dakle čudo, da se pred tim izlogom skupljaju djeca i užasom pomišljaju na to, dali nisu zaboravila koju od molitava, da ih ne odnese ‘krampus’”, pisao je Obzor 28. studenog 1905.
Svetom Nikolu nisu se veselila samo djeca, već i ostali Zagrepčani. Taj dan označavao je početak sezone zimskih plesnih zabava, koje su organizirala razna društva i udruge. U prostorijama Streljane na Tuškancu bila je najbolja zabava, a uključivala je i posjetu Nikole s vragom i anđelom, koji su dijelili darove i šibe, ali i mnoge dosjetke s kojima su zabavljali okupljene.
(Foto: Luka Gerlanc / CROPIX)
Koš za zločestu djecu
Naime, početkom 20. stoljeća uobičajeno je bilo da se djecu daruje dvaput. Prije no što su im roditelji u čizmice umetnuli darove dok su djeca spavala, posjetio ih je sveti Nikola. Muškarac maskiran u biskupsko odijelo obilazioo je kuće u večernjim satima 5. prosinca, u pratnji.
S njim je išao Krampus, obično odjeven u crno, a na leđima je imao dugačak rep. Maska mu je prekrivala lice, imao je crvene rogove, a iz usta je visio dug crven jezik. Kao rekvizit je uvijek nosio lanac, te bi zveckanjem najavljivao dolazak, te tako širio strah među djecom. Također, po zraku je vitlao dugom šibom. Neki su krampusi sa sobom nosili vile. Na leđima je imao koš, u koji je prema predaji stavljao i odnosio zločestu djecu. Nerijetko je s njih dvojicom u pratnji bio i mladić odjeven u kostim anđela, koji je nosio košaru s darovima.
Dolazak u kuću bio je pomno isceniran. Već s vrata sveti Nikola pitao bi roditelje jesu li djeca bila dobra, a onda se morao uvjeriti u to znaju li djeca moliti. Konačno, dobili bi pokoji slatkiš kao poklon, a neki i šibu kao simboličnu kaznu.
Objava Ovako se nekad slavilo Nikolinje u Zagrebu: ‘U izlogu, aranžiranom kao pakao’ pojavila se prvi puta na Zagreb.info.
Pročitajte više na Zagreb.info
