Gužve, naguravanje na vratima, stari tramvaji, trčanje za autobusom, ZET-ove stanice bez nadstrešnice i mnogi drugi problemi svakodnevica su mnogih Zagrepčana koji koriste javni gradski prijevoz.
Pristupačnost javnog prijevoza osobama s invaliditetom jedan je od preduvjeta za samostalan život. Iako je u Zagrebu posljednjih godina došlo do pomaka prema boljem, neki su problemi i dalje uočljivi. Kakvo je to iskustvo za osobe s invaliditetom, pojasnila je Nevena Zubčić iz saveza SUMSI, udruge za mlade i studente s invaliditetom.
“Što se tiče mobilnosti u Zagrebu, ona je sve bolja. Uvijek ima nekih propusta i može bolje. Naprimjer, nemaju sva vozila rampe, ne funkcioniraju te rampe u svim vozilima zato što ne servisiraju ih dovoljno često, nemaju ključeve i popratnu opremu koja bi pomogla vozačima”, otkrila je za HRT i nastavila.
Osobe s invaliditetom otkrile pravu istinu: Evo kako im je živjeti u Zagrebu
Edukacija građana i vozača
“Isto tako, nisu sve stanice pristupačne za nas. Mi moramo paziti na koju stanicu možemo izaći, da ne bi bio pothodnik na kojem možda ne radi lift ili uopće nema lift ili koji je možda predaleko, prestrma stanica pa ako uđemo u tramvaj ili autobus koji nema rampu, nećemo možda moći tako lako izaći”, pojasnila je.
Tvrdi kako je jako važno da se educira građane. “Da postoje rampe, da su rampe ako jesu u vozilima, na drugim vratima, tako da kad mi izlazimo van da jednostavno se oni maknu s te rampe, kako bi naš izlazak i ulazak bio što brži. Također, smatra da je nužno i educirati vozače. “Da nisu sva kolica jednako teška, ista za korištenje. Trenutno sam u elektro-motornim kolicima koja su sama po sebi oko 100 kila teška, plus osoba, ruksak, laptop, to dolazi do preko 200 kila vrlo brzo”, napomenula je.
Kao nedostatke javnog gradskog prijevoza za osobe s invaliditetom istaknula je same vozače. “Smatram da vozači ZET-a nisu potpuno educirani što se tiče prijevoza nas i korištenja rampi pogotovo. Zna se dogoditi da ja dođem i ja njemu na stanici moram objašnjavati kad on stane svojom težim na rampu i pokušava ju dići, pa ne može. Razumijem da su rampe teške i nespretne, ali mi nismo tu krivi, kriv je ZET i netko tko je odlučio da se takve rampe naprave”, kazala je.
‘Voljela bih da bude bolja komunikacija’
“Voljela bih da sve rampe budu na gumb i da sve stanice budu nam pristupačne i da bude bolja komunikacija između putnika i vozača”, zaključila je.
“ZET kontinuirano ulaže, posebno u nabavci dodatnih vozila, kako bi vozila bila opremljena s rampama za olakšani pristup osobama s invaliditetom. Radimo edukacije s našim zaposlenicima kontinuirano. Također, radi se i na implementaciji novih tehnologija u smislu najava stajališta, linija”, rekao je Glasnogovornik ZET-a Domagoj Zeba.
“Jedan primjer je u suradnji s Gradom, obnova terminala Mihaljevac, gdje su stavljeni i novi stajališni displayji s vizualnim najavama i audio najavama”, istaknuo je. “Svakako nastojimo držati korak s razvijenijim europskim gradovima što se tiče pristupačnosti javnog prijevoza. Nastojimo pratiti tehnološke trendove i sukladno mogućnima ih implementirati”, zaključio je Zeba.
Objava Osoba s invaliditetom o muci po javnom prijevozu u Zagrebu: ‘Ja njemu na stanici moram objašnjavati’ pojavila se prvi puta na Zagreb.info.
Pročitajte više na Zagreb.info
