Operno pjevanje jedan je od najsloženijih i najzahtjevnijih oblika vokalne umjetnosti. Spoj je glazbe, glume i snažnog izražaja emocija, a njegovi korijeni sežu u Italiju s kraja 16. stoljeća kada je nastala prva opera. Od tada do danas, operno pjevanje razvilo se u univerzalni umjetnički jezik koji povezuje publiku diljem svijeta, bez obzira na kulturne ili jezične razlike.
Za razliku od drugih oblika pjevanja, operni pjevači koriste tehniku koja im omogućuje da glasom ispune veliku dvoranu bez pojačala. To se postiže kroz specifične vježbe disanja, pravilno korištenje dijafragme te rezonanciju u prsima i glavi. Glasovi se u operi dijele u nekoliko kategorija – sopran, mezzosopran, alt, tenor, bariton i bas. Svaka od tih kategorija ima svoje podvrste, ovisno o boji glasa, snazi i rasponu. Na primjer, sopran može biti lirski ili dramski, a tenor lagani ili herojski.
Operni pjevač ne uči samo pjevati note. On mora ovladati i glumom, izražajem tijela, poznavanjem jezika i interpretacijom likova. Budući da su mnoga djela pisana na talijanskom, njemačkom ili francuskom jeziku, pjevači moraju svladati dikciju i razumijevanje teksta kako bi uvjerljivo prenijeli emociju. Time se opera približava kazalištu – svaki lik ima psihološku dubinu, a glazba je sredstvo kroz koje se izražava unutarnji svijet junaka.
Proces obrazovanja opernog pjevača izuzetno je zahtjevan i dugotrajan
Potrebne su godine studija na glazbenim akademijama, kontinuirane vježbe i rad s pedagozima. Glas sazrijeva sporo pa većina pjevača ozbiljno započinje karijeru tek u tridesetim godinama. A osim tehničke spreme, od pjevača se traži iznimna fizička izdržljivost. Naime, višesatne probe i nastupi pod jakim reflektorima zahtijevaju snagu i kondiciju.
U povijesti opere istaknula su se mnoga imena koja su svojim talentom obilježila umjetnost. Maria Callas, Luciano Pavarotti, Enrico Caruso i Plácido Domingo samo su neki od najvećih, a njihovi nastupi i danas se smatraju mjerilom savršenstva. Oni su pokazali da opera može biti jednako popularna kao i drugi oblici glazbe, a zahvaljujući snimkama i prijenosima, publika širom svijeta može uživati u njihovoj umjetnosti.
Operno pjevanje ne svodi se samo na veliku dramatiku i moćne arije
Naime, ono može biti i intimno, nježno pa čak i duhovito. Mnogi skladatelji, poput Wolfganga Amadeusa Mozarta ili Gioachina Antonia Rossinija, u svoje su opere unijeli humor i lakoću, dok su Giuseppe Verdi i Giacomo Puccini poznati po snažnim emocijama i tragičnim ljubavnim pričama. Svaka opera tako nudi poseban svijet u kojem glas postaje instrument koji prenosi ljudsku dušu.
U današnje vrijeme opera i dalje živi, premda se ponekad doživljava kao elitna umjetnost. Mnoge operne kuće rade na približavanju opere široj publici – organiziraju se nastupi na otvorenom, prijenosi u kinima i edukativni programi za djecu. A operno pjevanje ostaje dokaz koliko je ljudski glas snažan instrument, sposoban prenijeti najdublje emocije i očarati publiku bez potrebe za tehnologijom.
10 zanimljivosti o operi:
- Prva opera nastala je 1597. godine u Firenci – ona je bila Dafne Jacopa Perija.
- Glasovi se klasificiraju prema rasponu, ali i prema “težini” – npr. lirski tenor nasuprot dramskom tenoru.
- Najduža opera traje više od pet sati – Wagnerova Die Meistersinger von Nürnberg.
- Maria Callas stekla je nadimak “La Divina” zbog jedinstvene interpretacije i glumačke snage.
- U nekim operama muškarci su pjevali ženske uloge – tzv. kastrati bili su popularni u 17. i 18. stoljeću.
- Operna kuća La Scala u Milanu smatra se “hramom opere”.
- Najpoznatija arija svih vremena je “Nessun dorma” iz Puccinijeve opere “Turandot“.
- Operni pjevači koriste do osam različitih jezika u repertoaru, najčešće talijanski, njemački i francuski.
- U 19. stoljeću opera je bila popularna zabava širokih masa, slično današnjem filmu.
- Danas se opera prenosi uživo u kinima diljem svijeta zahvaljujući projektima poput The Met: Live in HD.
VIDEO | Luciano Pavarotti sings “Nessun dorma” from Turandot | The Three Tenors in Concert | 1994.
Pročitajte više na Zgportal.com
