Hrvatski dan hipertenzije obilježava se svake godine 11. studenoga, na dan rođenja pokojnog profesora Miljenka Marinkovića, osnivača Hrvatskog društva za hipertenziju i glavnog pokretača razvoja hipertenziologije u Hrvatskoj. Ovaj dan posvećen je podizanju svijesti o važnosti prevencije, ranog otkrivanja i pravilnog liječenja povišenog krvnog tlaka, bolesti koja je često neprimjetna, ali iznimno opasna.
Opasnost hipertenzije leži u njezinoj asimptomatskoj prirodi. Mnogi ljudi godinama žive s povišenim krvnim tlakom, a da toga nisu svjesni, jer se simptomi poput glavobolje, vrtoglavice, umora ili krvarenja iz nosa javljaju tek u kasnijim fazama bolesti ili kada su vrijednosti tlaka izrazito visoke.
Procjenjuje se da u Hrvatskoj više od trećine odraslog stanovništva ima povišeni krvni tlak, dok neka istraživanja ukazuju na prevalenciju od čak 40 do 45 %, osobito među starijim osobama. Zabrinjavajuće je da značajan dio oboljelih nije ni svjestan svog stanja, a među onima koji znaju da boluju od hipertenzije, mnogi se ne liječe ili se liječe neadekvatno, pa ne uspijevaju postići ciljne vrijednosti krvnog tlaka.
‘Kada si mlađi ne razmišljaš o zdravlju’
„Već više od dvadeset godina živim s povišenim tlakom. Kad sam prvi put čula dijagnozu, nisam to uzela ozbiljno. Bila sam u godinama kad sam još radila, stalno u pokretu, brinula se za obitelj, kuću, djeca su već bila veća.
Lupalo mi je srce, ali nisam davala pažnju tome. Mislila sam, ma to je samo od umora, od nervoze, proći će. Ali nije prošlo. Vremenom sam shvatila da je visoki tlak postao dio mog života.
Godine su prolazile, a meni se polako gomilalo još nekoliko zdravstvenih problema. Kolesterol je počeo rasti, pa su stigli novi lijekovi i nove brige. Kad si mlađi, ne razmišljaš puno o zdravlju, ali kad dođu godine, shvatiš koliko si krhak i koliko zapravo sve ovisi o jednoj tableti, o jednom mjerenju tlaka, ali i o disciplini“, priča nam gospođa Dubravka.
Veća izloženost stresu
U Zagrebu prevalencija hipertenzije je visoka, između 35 i 45 % odrasle populacije, što odgovara nacionalnim podacima. Urbani način života u glavnom gradu nosi dodatne rizike: veću izloženost stresu, nezdravu prehranu te manjak svakodnevne tjelesne aktivnosti, što dodatno povećava vjerojatnost razvoja povišenog krvnog tlaka.
„Prije nekoliko godina doživjela sam i nešto što me najviše pogodilo, morala sam na operaciju kuka. Bol je bila jaka, nisam više mogla hodati bez pomoći. Ta me operacija promijenila, ne samo fizički, nego i psihički. Kad shvatiš da više ne možeš samostalno napraviti ono što si nekad radio bez razmišljanja kao što je obična šetnja ili odlazak u trgovinu osjetiš koliko si izgubio.
Oporavak je bio dug, ali nisam htjela odustati. Uvijek sam bila tvrdoglava. Svaki dan sam pokušavala napraviti barem nekoliko koraka više. Danas, iako se još uvijek teže krećem, trudim se svakodnevno hodati makar po stanu ili dvorištu. Nije lako, ali svaki moj korak je mala pobjeda. Znam da je to dobro za moj tlak“, kaže gospođa Dubravka.
Život s kroničnim bolestima nije lak
Redovito mjerenje krvnog tlaka ključno je za rano otkrivanje i pravovremenu intervenciju. Svaka odrasla osoba trebala bi provjeravati svoj tlak barem jednom godišnje, a osobe s povećanim rizikom poput pušača, osoba s prekomjernom tjelesnom težinom ili obiteljskom poviješću bolesti i češće. Prema rezultatima nacionalne EHUH-2 studije, u Hrvatskoj trenutno 1.621.407 osoba boluje od arterijske hipertenzije. Od toga 810.703 osobe nisu liječene, dok 389.137 liječenih ne postiže zadovoljavajuću kontrolu krvnog tlaka. To znači da u Hrvatskoj živi čak 1.199.840 osoba s povišenim, nekontroliranim vrijednostima krvnog tlaka, brojka koja jasno ukazuje na potrebu za sustavnom prevencijom i edukacijom.
„Lijekove uzimam redovito, bez iznimke. Znam koliko su važni. Naučila sam mjeriti tlak, paziti što jedem, izbjegavati stres, koliko se to danas može. Nekad me zna svladati umor, ali ne dam se. Volim život, volim svoje unuke, volim kad mogu sama prošetati do vrta i ubrati nekoliko rajčica koje sam zasadila. To mi daje snagu.
Ponekad me uhvati tuga kad se sjetim kako sam prije mogla raditi sve sama i po cijele dane biti u pokretu. Danas mi treba više odmora, ali sam naučila prihvatiti svoje granice. Umjesto da žalim za onim što ne mogu, trudim se cijeniti ono što još mogu. Život s kroničnim bolestima nije lak, ali nije ni kraj. To je samo drugačiji način življenja. Naučiš slušati svoje tijelo, naučiš biti strpljiv, naučiš zahvalnost. I svaki put kad mi tlak bude dobar, kad mogu prošetati nekoliko stotina metara bez boli, znam da sam pobijedila“, kaže gospođa Dubravka.
Objava Nevidljivi neprijatelj: ‘Lupalo mi je srce, ali tome nisam davala pažnju’ pojavila se prvi puta na Zagreb.info.
Pročitajte više na Zagreb.info
