U potrazi za boljim životom i željom da pomogne majci, 29-godišnji Som Bahadur Baraili iz Nepala prije tri i pol godine stigao je u Hrvatsku, a danas studira teologiju na Evanđeoskom teološkom veleučilištu u Osijeku. Njegov put razlikuje se od većine sunarodnjaka koji rade fizičke poslove, iako je i sam na početku prošao kroz niz zahtjevnih zanimanja. U Zagrebu je najprije radio kao dostavljač, potom na građevini u Sisku, a kasnije i kao konobar u Dubrovniku.
“Razlog zašto sam napustio Nepal i došao ovdje bio je, prije svega, to što vjerujem da je Bog imao plan za mene. Drugi vrlo važan razlog bio je taj što sam htio pomoći svojoj majci. Nemam oca, imam samo majku koja je sama odgajala šestero djece, nikada nije išla u školu, ali je vrlo ponizna i dobra osoba. Čitao sam Bibliju i tamo sam pročitao da trebamo poštovati roditelje. Majka je dugo željela imati svoju zemlju i kuću, i ja sam osjetio u srcu da je trebam blagosloviti dok sam još mlad. Zato sam odlučio otići negdje gdje mogu raditi i pomoći joj”, ispričao je u razgovoru za Večernji list.
U Hrvatsku je stigao preko agencije kojoj je platio za sređivanje dokumentacije. Prvi posao u Zagrebu brzo je napustio zbog loših uvjeta smještaja, nakon čega je s grupom radnika otišao na građevinu, a potom u Dubrovnik gdje ga je dočekao kulturni šok.
Teško iskustvo s poslom u ugostiteljstvu
“Bilo mi je jako teško jer ja ne pijem alkohol i ne podnosim njegov miris. Kod nas u Nepalu baristi rade u kafićima koji poslužuju samo kavu i kolače, a ovdje su to ljudi koji poslužuju alkohol. Bilo mi je jako teško i požalio sam se svom prijatelju, a to je sve čuo jedan moj sunarodnjak. Odveo me u hotel, gdje sam odmah dobio posao. Bio je to hotel s pet zvjezdica”, prisjeća se.
U Dubrovniku je radio kao konobar u hotelskoj usluzi u sobama, a posebno pamti svog nadređenog.
“Menadžer je bio iz Zagreba, jako dobar i vrlo ponizan čovjek koji je suosjećao s radnicima. Takve ljude danas rijetko nalazimo, jer većina želi samo korist, ali on nije bio takav i stvarno sam ga doživio kao brata”, rekao je.
Put do studija u Osijeku
Tijekom boravka na jugu Hrvatske počeo je pohađati baptističku crkvu, gdje je upoznao pastora koji mu je predložio studij u Osijeku. Nakon prijave dobio je stipendiju i preselio se na istok zemlje.Som nije odrastao kao kršćanin. Rođen je u hinduističkoj obitelji, a njegov otac bio je seoski iscjelitelj. “U našem selu nije bilo nijednog kršćanina dok se jedna obitelj nije doselila iz drugog grada. Njihova kći se sprijateljila s mojom sestrom i one su išle u crkvu. Kad se moja sestra vratila iz crkve, ja sam vidio da ima puno slatkiša. Pitao sam je gdje je bila, a ona mi je rekla da ne smijem nikome reći, ali da idu na nedjeljno bogoslužje u crkvu i da tamo dobivaju slatkiše. Rekao sam da želim ići s njom i tako smo počeli ići u crkvu”, ispričao je.
Otac je zbog toga kažnjavao njihovu majku. “Nama nikada ništa nije rekao, ali nju je jako tukao. Znao ju je toliko istući da bi krvarila, a i danas ima ožiljke. To je trajalo pet godina. Smetalo mu je što nam dopušta da idemo u crkvu, a ona nam nikada nam nije ništa rekla jer je vidjela da smo ondje sretni”, kaže Som.
Kasnije se njegov otac teško razbolio i zatražio da pozovu svećenika. “Kada je svećenik došao, moj otac ga je pitao: ‘Kako mogu postati kršćanin?’ Te večeri cijela obitelj prešla je na kršćanstvo, a idući dan ocu je pozlilo. Preminuo je kao kršćanin i mi smo ga tako i sahranili”, prisjetio se.
Život u Hrvatskoj i pomoć drugima
Danas se u Osijeku osjeća kao kod kuće. “Volim mir, prirodu i rijeku, i ovdje imam sve to. Ljudi su jako ljubazni, kad kažem ‘dobar dan’ svi se nasmiju i osjećam se blisko s ljudima ovdje”, kaže. Iako je na početku imao lošija iskustva, danas Hrvatsku vidi kao otvorenu zemlju. “Ljudi su otvoreni i poštuju strance. Mislim da Hrvati imaju veliko srce”, dodaje.
Uz studij pomaže i drugim radnicima iz Azije. “Pokrenuo sam nepalsku kršćansku zajednicu u Osijeku, okupljamo se u baptističkoj crkvi, a jednom mjesečno kuham za azijske radnike jer znam koliko su umorni. Želim im pružiti barem jedan obrok i malo odmora”, rekao je.
Najveću podršku i dalje mu pruža majka, koju je od dolaska u Hrvatsku uspio posjetiti dva puta
Objava Nepalac iskreno o šoku koji je doživio nakon preseljenja u Hrvatsku: ‘U Nepalu to ne radimo tako’ pojavila se prvi puta na Zagreb.info.
Pročitajte više na Zagreb.info
