Kozmičko zračenje predstavlja struju visokoenergetskih čestica koje dolaze iz svemira i stalno bombardiraju Zemlju. Ove čestice, uglavnom protoni i atomske jezgre, putuju nevjerojatnim brzinama, često blizu brzine svjetlosti. Njihovo podrijetlo i priroda predmet su istraživanja još od početka 20. stoljeća, a i danas znanstvenici pokušavaju dokučiti sve tajne koje kozmičko zračenje skriva.
Prvi tragovi postojanja kozmičkog zračenja otkriveni su 1912. godine kada je austrijski fizičar Victor Hess izveo seriju pokusa koristeći balone na velikim visinama. Uočio je da razina zračenja raste što je više u atmosferi, što je značilo da ono dolazi iz svemira, a ne iz Zemljinih izvora. Za to otkriće Hess je 1936. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziku.
Kozmičko zračenje možemo podijeliti u dvije osnovne skupine: primarno i sekundarno. Primarno kozmičko zračenje dolazi izvan Zemljine atmosfere i sastoji se uglavnom od protona (oko 90%), alfa čestica (jezgre helija) te težih iona i elektrona. Njihovo porijeklo može biti naše Sunce, eksplozije supernova u galaksiji ili čak aktivne galaksije i crne rupe izvan Mliječne staze. Kada primarno kozmičko zračenje udari u gornje slojeve Zemljine atmosfere, dolazi do sudara s molekulama zraka. Ti sudari stvaraju cijele slapove novih čestica – sekundarno kozmičko zračenje. Upravo te sekundarne čestice (kao što su mioni, pion i neutrini) dopiru do površine Zemlje i mogu biti detektirane posebnim instrumentima.
Jedan od zanimljivijih aspekata koje donosi kozmičko zračenje je njegova nevjerojatna energija
Iako većina čestica ima umjerene energije, neke imaju energije milijun puta veće od onih koje možemo proizvesti u najsnažnijim akceleratorima na Zemlji. Kako točno dolaze do tako visokih energija, još uvijek nije potpuno jasno, iako se pretpostavlja da su za to odgovorni ekstremni kozmički događaji poput eksplozija supernova ili aktivnosti u blizini supermasivnih crnih rupa. I dodajmo, ovo zračenje ima i praktične posljedice za život na Zemlji.
Naime, atmosfera i Zemljino magnetsko polje pružaju nam zaštitu od većine tih čestica. Ali astronaute i opremu u svemiru ostavljaju izloženima povećanom zračenju. Također, pri vrlo snažnim sunčevim olujama povećava se i broj čestica koje mogu utjecati na satelite, komunikaciju i elektroniku. Osim opasnosti, kozmičko zračenje pruža i neprocjenjive znanstvene informacije. Promatranjem i analizom tih čestica, znanstvenici mogu dobiti uvid u procese koji se događaju u udaljenim dijelovima svemira, daleko izvan dosega teleskopa.
Na neki način, ove kozmičke zrake su poruke iz dubina svemira koje nam govore o njegovoj strukturi, povijesti i evoluciji. Ukratko, kozmičko zračenje tako ostaje jedan od najfascinantnijih prirodnih fenomena. No, ono je istovremeno prijetnja i izvor znanja o svemiru koji nas okružuje. Više o kozmičkom zračenju ili kozmičkim zrakama koje svakodnevno pogađa Zemlju možete doznati na Wikipediji.
VIDEO | What are cosmic rays?
Pročitajte više na Zgportal.com
