Mjesec je studeni, temperature su u padu, samo je pitanje dana kada ćemo se probuditi uz pravu mokru i hladnu jesen. Premda su vremenske neprilike česta tema među nezadovoljnima u prometu, najgore je onima koji žive na ulici. Uvjerio se u to i naš novinar koji je uz zagrebačka humanitarki Vesna Ribarić stigao na Glavni kolodvor kako bi vidio kako izgleda jedna noć u životu zagrebačkog beskućnika.
Kako smo i rekli, nije bio sam, uz Vesnu koja im inače nosi hranu, odjeću, deke, s njima su putovali i ostali iz društva inicijative od srca do srca za beskućnike i potrebite. Njihov život na otvorenom je ovih dana posebno izazovan, a priče koje smo čuli od beskućnika, čiji noćni vlak je jedino mjesto eventualne ugode, svakako daju do znanja da život može biti itekako težak.
Ne čudi da je ova tema na našem Facebooku izazvala buru komentara, u kojem se propituje trenutna politika prema beskućnicima, kojima treba više pomoći od onoga što trenutno primaju. “Koliko ih je moglo biti smješteno u prazne državne stanove, ali nisu”, pitala se jedna naša čitateljica. Drugi pak upozoravaju kako među beskućnicima ima teških i mučnih životnih priča, ali neki su tamo iz drugih razloga.
‘Tko se vozio tramvajem, vidi puno beskućnika’
“Ima tu svašta psihičkih bolesnika, alkoholičara, radno sposobnih ljudi koji su neradnici. Kosnica im ne paše jer nema alkohola i žicanja trebale bi razne službe odraditi svoj posao bolesne liječiti, neradnike zaposliti, stare smjestiti kod svoje djece ili da im djeca plaćaju smještaj. Centri za socijalnu skrb su podbacili treba pomoć ljudima”, jedan je od popularnih komentara na ovu temu.
Druga se nadovezala sa informacijom da dio beskućnika niti ne zna gdje potražiti pomoć, drugi nemaju ni osnovne dokumente poput osobne karte. “Tko se vozio tramvajem u večernje sate vidi puno beskućnika u tim istim tramvajima. Ti se ljudi moraju smjestiti u domove za beskućnike i osigurati im krevet i obroke.
Druga strana priče je da dio njih ne zna potražiti pomoć, da nemaju dokumente jer nemaju adresu, da dio njih ne pristaje na uniformirani dom i red u domu (zabrana alkohola…). Neovisno o tome treba im osigurati krevet i hranu”, komentirala je. Ima i onih koji misle da beskućnicima zapravo treba toliko malo da im poraste kvaliteta života u značajnoj razini.
‘Da im čak ni to država ne može osigurati’
“Tim ljudima jedino što treba je krov nad glavom, kreveti i peć na drva i poljski WC. Ne moraju imati za početak ni uvedenu vodu ni struju. Niti posteljinu, ormare, ništa. Ali siguran krov nad glavom da se ne moraju tresti okolo cijeli dan i noć. Da im netko tko ovo čita bar za početak ponudi kućicu u Zagrebu. Da njih 5,6 budu zajedno tamo.
Kupati se mogu u javnoj kupaonici, hraniti se mogu u pučkim kuhinjama, preko dana imaju kuda na toalet, natočiti si vodu besplatno. Koja svijeća da vide po noći, jedan mali tranzistor na baterije da imaju neku glazbu, slušaju radio emisije da se osjećaju kao ljudi. Tu govorim o najosnovnijim životnim potrebama. Da im čak ni to država ne može osigurati”, predložila je. Popularan je i prijedlog da se zdravima pruži prilika u svijetu rada.
“Trebalo bi stvoriti paralelni sistem sa ovim sadašnjim održivim, država bi morala otvoriti javne radove u gotovo svim oblastima rada, mnogi nisu u mogućnosti se prilagoditi postojećim radnim uvjetima i zaraditi za život potrebno, javni radovi bi upravo to dopuniti i nitko zdrav ne bi ostao bez posla, za one koji su bolesni država bi se pobrinula da imaju život dostojan čovjeka”, komentirao je čitatelj.
‘Jednog dana možda budemo razvijeni kao skandinavska zemlja’
Za kraj, ostavljamo komentar koji u ovome vidi samo jedno, posljedice za njega nehumanih rezultata kapitalističkog sustava. “To je činjenica. Mi kao siromašna zemlja ne možemo adekvatno riješiti mnoge druge probleme, a ovoga će biti vjerojatno i više. (Ideja da se beskućnike smješta u prazne gradske stanove je neprimjerena ako ti ljudi nemaju adekvatne prihode).
Jednog dana možda budemo razvijeni kao neka skandinavska zemlja, pa će status beskućnika biti bolji”, zaključio je pratitelj. Bez obzira na stavove i ideje, beskućnicima treba pomoć i to konkretna, kako bi im se omogućila osnova, a to je siguran krov nad glavom.
Objava Hladno vrijeme pokazalo ranjivost Zagrepčana: ‘Tko se vozio tramvajem u večernje sate vidio je’ pojavila se prvi puta na Zagreb.info.
Pročitajte više na Zagreb.info
