Stranim radnicima u novoj sredini potrebna je socijalna podrška pri učenju hrvatskog jezika i upoznavanja s našom kulturom, a često i pravna zaštita jer su kod nezakonitih postupanja i zloupotreba protiv stranih radnika najugroženiji upravo ljudi iz trećih zemalja.
Stoga im treba olakšati boravak u Hrvatskoj, a ne ih napadati, jer oni najčešće rade za minimalac poslove koji Hrvati ne žele raditi i žive u vrlo lošim stambenim uvjetima. Naše čitatelje smo zato pitali kako pomoći stranim radnicima da se asimiliraju u hrvatsko društvo, nakon čega se razvila žestoka rasprava.
“Strani radnici se ne zadržavaju dugo. Mijenjaju zemlje u kojima rade”, poručio je jedan naš čitatelj i dodao: “Zanimljivo da strani radnici ne bacaju smeće okolo, kao domaći.” “To bi trebale znati agencije koje dovode strane radnike, država bi ih trebala strože nadzirati. Njihova odgovornost bi trebala biti i pomoć oko učenja jezika i kulture. Dok toga nema može se očekivati animozitet domaćeg življa”, kaže jedna naša čitateljica i dodaje:
“Mislim da oni neće dugo niti ostati”
“Uostalom, ‘strani radnici’ se u mnogočemu razlikuju među sobom. Filipinci su katolici i znaju što je Europska kultura, čak i ako odmah ne znaju jezik. Dok Nepalci, Indijci i iz drugih sličnih krajeva, ne poznaju našu kulturu nit jezik.”
“Nisam baš vidio da se stranci samozapošljavaju, svi rade kod tih istih Hrvata kojima smetaju, a njihove usluge također koriste ti isti Hrvati kojima smetaju… Tako da ne znam kakve veze ima EU ili tko drugi s time što ih “mi” zapošljavamo…”, poručio je drugi čitatelj, dok je jedna Zagrepčanka navela: “A na plus 40, minus 10, u privatnom sektoru će raditi tko? U državnom ih ima kao u Kini, novac će za plaće, regrese, Božićnicu… iz zraka padati.”
“Poslodavcima oni odgovaraju, minimalac, neplaćeni prekovremeni, ako im ne žele dati plaću, otkaz. Mislim da ne bu oni dugo niti ostali, samo dok ih poslodavac minimalno ne iskoristi do kraja, onda će oni o tome pričati svima koje znaju, ne idite u Hrvatsku”, poručuje čitateljica.
“Uvijek je najlakše krivnju prebaciti na nekog drugog”
No sljedeća čitateljica kaže: “Ma naravno, nikad nije Hrvat kriv, uvijek je najlakše krivnju prebaciti na nekog drugog, to nam pomaže da se lakše pogledamo u ogledalo i zaspemo…” “Da malo promislite, shvatili bi koliko strani radnici ulažu u naše mirovinsko i zdravstveno koje vi koristite, šutjeli bi i zvali bi još tih radnika”, ističe Zagrepčanin, a još jedna čitateljica dodaje kako su mnogi od nas također došli odnekud.
“Tako da budemo ljubazni, susretljivi i kulturni prema njima. I naši očevi i djedovi su negdje bili imigranti. I mi smo negdje imigranti. To su ljudi koji pošteno i teško zarađuju kruh za sebe i svoje obitelji. Razumijmo ih i pomognimo im koliko god im možemo”.
“Nitko nikom ne oduzima posao, došli trbuhom za kruhom, tečaj jezika i bit će ok, plaćaju porez, prirez, zdravstveno, mirovinsko.. a domaći ne žele raditi ponuđene poslove, kao vani je bolje, pa nek’ idu, pa će vidjeti što je vani stranac”, zaključuje čitatelj.
Objava Dio društva kojem je potrebna pomoć zajednice: ‘I naši očevi i djedovi su negdje bili migranti’ pojavila se prvi puta na Zagreb.info.
Pročitajte više na Zagreb.info
