Art Nouveau, poznat i kao secesija ili Jugendstil, bio je umjetnički i arhitektonski pokret koji je obilježio prijelaz s 19. na 20. stoljeće. Iako je trajao relativno kratko – otprilike od 1890. do 1910. godine – njegov utjecaj bio je snažan i dalekosežan. A glavna obilježja Art Nouveaua uključuju organsku liniju, bogatu dekoraciju, inspiraciju prirodom te sklad između forme i funkcije. I dodajmo, ovaj pokret je bio prisutan u gotovo svim granama umjetnosti – od arhitekture, slikarstva i skulpture, do grafičkog dizajna, namještaja, odjeće i nakita.
Sam naziv Art Nouveau potječe iz Francuske i znači “nova umjetnost”, a prvi je put populariziran kroz parišku galeriju Maison de l’Art Nouveau. U Njemačkoj se pokret nazivao Jugendstil, prema časopisu Die Jugend, dok je u Austro-Ugarskoj i dijelovima srednje Europe bio poznat kao secesija. Iako su nazivi različiti, osnovne ideje bile su iste – pobuna protiv akademizma i historicizma koji su dominirali 19. stoljećem te stvaranje umjetnosti koja je u potpunosti moderna, inovativna i utemeljena u suvremenom životu.
Art Nouveau često se prepoznaje po zakrivljenim, asimetričnim linijama koje podsjećaju na biljke, cvjetove, vinovu lozu ili valove. Umjetnici i arhitekti tražili su nadahnuće u prirodi, posebice u biljnim oblicima i ženskoj silueti. Jedan od najpoznatijih simbola pokreta je stilizirani motiv irisa, đurđice ili paunova perja. U arhitekturi, Art Nouveau donosi raskošne fasade, detaljnu dekoraciju, staklene vitraje i kovane željezne elemente. Najpoznatiji predstavnici stila su belgijski arhitekt Victor Horta, francuski Hector Guimard, poznat po pariškim ulazima u metro te katalonski genij Antoni Gaudi, čija je bazilika Sagrada Familia ili Bazilika Svete obitelji jedno od najimpresivnijih ostvarenja epohe.
U likovnim umjetnostima ovaj stil je utjelovljen u djelima Alphonsea Muche
Naime, njegove plakate s likovima gracioznih žena okružene cvjetnim ornamentima obožavali su i Pariz i Beč. Gustav Klimt, jedan od vođa bečke secesije, stvorio je slike u kojima se isprepliću erotika, zlatna boja i ornamentalna pozadina – poput slavnog Poljupca. A jedna od važnih karakteristika Art Nouveaua bila je njegova sveobuhvatnost. Naime, pokret nije pravio razliku između “visoke” umjetnosti i primijenjene umjetnosti. U tom duhu, dizajneri su oblikovali zaista sve. Od pročelja zgrada i unutarnjeg namještaja, do lampi, plakata, knjiga pa čak i pribora za jelo.
Iako je Art Nouveau već nakon Prvog svjetskog rata ustupio mjesto funkcionalnijem i strožem Art Decou, njegov duh je ostao utkan u europske gradove. Šetajući Bečom, Pragom, Bruxellesom ili Parizom i danas možemo naići na njegova svjedočanstva. Točnije, valovite balkone, ukrašene ulaze, stilizirane kovane ograde i vitraže koji pričaju priču o jednoj epohi. Epohi kada je umjetnost težila biti prisutna u svakom kutku svakodnevnog života… Ukratko, Art Nouveau je bio više od stila. To je bio pokušaj da se ljepota i umjetnost utkaju u svakodnevicu. U tome je, barem na trenutak i uspio. Više o ovom umjetničkom pokretu više možete doznati na Wikipediji.
VIDEO | Art Nouveau in 8 Minutes: Why it has never gone away?
Pročitajte više na Zgportal.com
